noæima ja proklinjem
telefon to me
ne budi
danima ja mrzim
zvono to ne zvoni
sanjam te na vratima
koferi u rukama
graciozan hod
ulazi sa rijeèima
volim te jo kao prije
mislim na nas kao prije
voli te jo kao prije
mislim na nas
gadne rijeèi si po prvi
put govorila
iscjepala slike,poklone
i moja pisma
i prije si umjela da
nestane na dva tri dana
vraæala si se s kajanjem
na usnama
volim te jo kao prije
mislim na nas kao prije
volim te jo kao prije
mislim na nas
telefon je pozvonio
rodila se nova nada
korak dva i ja sam tu
reci,duo,ta ti treba
èuj,stari,noæas
odlazim iz ovog grada
ne vjeruj u mene
jer vie nikad neæe
èuti volim te jo
kao prije
mislim na nas kao prije
volim te jo kao prije
mislim na nas