Tamo, znam, izmeðu mirte i mora,
vjetar je sakrio pjesmu, plahu pticu jednog sna.
Tamo, znam, izmeðu pjesme i vala,
jedan je stih maestrala dao moru um.
Tko zna, da l' jo taj um, taj poj,
u ponoæ ribare zove pod balkon elja svih?
Tko zna, da l' jo taj pjesec pun,
pred zoru na toplome pijesku naðe budnih snova èun?
Zora rie veæ novog dana lik,
svjetlo brie noæ, iz mora nièe crven cvijet.
Tko zna da l' jo u èasu tom
od mora ti prua tu pjesmu i ptici sunca prua nju?
Pjesmu tu, pjesmu tu.....