Da l' jo uvijek ivi tamo
gdje more nebo dira i gdje kamen ljubi sol.
Da l' jo istu pjesmu znamo
koju pjevali smo često dok je sunce zvalo dan
na al gdje miris juga budi ljeto
puno sjećanja na nas.
Da l' jo isti vjetri njiu
grane bora, mladu travu to je čuvala na san.
Da li pamti toplu kiu
kako miluje tvoj dlan i kako topi suze trag
i da l' se sjeća riječi zle
kad rekla sam ti ne, jer to je kraj.
Ludi dani nae mladosti
od ljubavi do tuge.
Nismo znali kako voljeti
za sebe ni za druge.
Mislili smo da je svijet zbog nas,
samo za nas.
Ludi dani nae mladosti su nestali u tami...
Ludi dani nae mladosti, mi ostali smo sami...