Navučem zavjese da oči ne vide
Ovaj grad pod sjenom od oblaka
Hoću da zamislim kako je divan dan
Kako je tu još, nije otišla
U sobi svaka stvar na nju me podsjeća
Na čaši trag od njenih je usana
U svemu tražim je i čuvam dodir njen
Taj mali ožiljak u dlanu zarobljen
Lažem da proći će, da nije za mene
Ali lomi me svako sjećanje
I svaki mi dan nedostaje
Zaboravim al ne prestaje
Ona još uvijek je tu
I kao da nisam više svoj
Od prvog dana samo njoj ja pripadam
A sada propadam
U sobi svaka stvar na nju me podsjeća
Na čaši trag od njenih je usana
U svemu tražim je, čuvam dodir njen
Taj mali ožiljak u dlanu zarobljen
A znam da s drugim srećnu
Probudi jе dan, dobro znam
Ali nikako da pamet poslušam
Lažem da proći će, da nijе za mene
Lažem da dobro je, da nije do mene
I da je kriva
Al' lomi me svako sjećanje
I svaki mi dan nedostaje
Zaboravim al ne prestaje
Ona još uvijek je tu
Ali lomi me svako sjećanje
I svaki mi dan nedostaje
Zaboravim al ne prestaje
Ona još uvijek je tu, ona još uvijek je tu
I kao da nisam više svoj
Od prvog dana samo njoj ja pripadam
A sada propadam