Ja sam zatvoren u tijelu koje stalno traži spas
Moja duša vječno luta, vječno traži pravi glas
I kad promjene me stignu, ja još uvjek jedno znam
Vječno tražim svoju sreću, vječno tražim spas
Moji osjećaji venu, moju dušu prati bol
Jer sve što sam imao, nestalo je s njom
I kad počnu hladne kiše, kad se zatvorim u dom
Probude se stare slike iz života mog
O kako brzo prođu godine
O kako brzo završi sve
Čovjek sam kojem preostaje
Da se pokaje, da smiri se