Ne osjećam više plamen života
Samo tišinu, pakao vječan
Ne osjećam više glad za životom
Obezglavljen, u grobu čekam
Zemlja hladna prsa mi drobi
Osjećam tišinu i govana smrad
Stoljećima spokojan u grobu ležim
Trunem, smrdim, od muke režim
Iskopanih očiju gledam u bezdan
Prizor koji stravom oduzima dah
Zubima svojim hrastovinu kidam
Zauvjek u grobu, potpuno sam
Meso raspadnuto, crvi se tove
Gamad što se hrani mrtvima
Duboko u grobu, sve je praznina
Tama, ništavilo, potpuna tišina
Proklet u tom mraku ležim
Dosadna je besmrtnost sada to znam
Duboko u grobu nepomično ležim
Trunem, smrdim, od muke režim
Ne osjećam više plamen života
Samo tišinu, pakao vječan
Ne osjećam više glad za životom
Obezglavljen, u grobu čekam
Iskopanih očiju gledam u bezdan
Prizor koji stravom oduzima dah
Zubima svojim hrastovinu kidam
Zauvjek u grobu, potpuno sam
Meso zagnojeno, crvi se tove
Gamad se hrani leševima
Kiša hladna dušu mi drobi
Ne osječam više za životom glad
Obezglavljen, u grobu čekam
Prizor koji stravom oduzima dah
Zubima svojim hrastovinu kidam
Zauvjek u grobu, potpuno sam, sam, sam, sam, sam
Iskopanih očiju gledam u bezdan
Prizor koji stravom oduzima dah
Zubima svojim hrastovinu kidam
Zauvjek u grobu, potpuno sam
Ne osjećam više plamen života
Samo tišinu, pakao vječan
Ne osjećam više glad za životom
Obezglavljen u grobu čekam