Hodala je bijelim hodnikom
Te ka koraka
Nosila je tajnu sa sobom
Krijuæi od pogleda grijeh bez imena
Za kojeg groba nema
Nijedna utjeha ni rijeè
I ni ta kao
Sve æe biti ko nekada
Da ima iti malo pravde
Sve bi bilo ko nekada
I on bi bio kraj tebe
Da s tobom podijeli bol
Do la je pred bijelu postelju
Ko pred Gospoda
Prije nego legla je na nju
Jednom se prekrstila
Za ono to æe doæi
Za jednu utjehu i rijeè
Za ne to kao
Sve æe biti ko nekada.